Tada nije postojao BNK, prva priča

Day 2,086, 06:17 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by s1haya

Nestanak tevtonskih plemena uzrokovan je njihovim svakodnevnim međusobnim svađama.
Ovih nekoliko brojeva posvećujem njihovom liku i djelu kako bi ih spasila od zaborava a i da bi se iz njihovog života izvukla pokoja pouka za budućnost.
Prva priča govori o najpoznatijoj ličnosti sa Jutlanda:


Oin Ludi
* Kad mi srećna zvijezda proljev ima,
Kad u jarku plivam s pacovima,
Kad mi balvan zgazi milo ždrijebe,
Tad zažmirim i sjetim se tebe.*

Oin Ludi
100-63 BC

Oin Ludi ući će u istoriju kao jedini pjesnik u čitavoj istoriji tevtonskog naroda. Pravo ime mu je Hjalmar Olafsen. Pješnistvom se počeo baviti u poodmakloj dobi od 25 godina i to u jeku borbe kod Thy-ja. Nakon što ga je razjareni teut žestoko udario po već napuklom šljemu, Hjalmar se onesvijestio i otkotrljao u jarak u kojem su vrijedne tevtonke skupljale ptičiji izmet kako bi od njih, nakon što ih dobro promiješaju sa blatom i puste da odstoje tako 3 dana, pravile smrtonosne kugle koje su se koristile u nacionalnom sportu – gađanje kakicom. ( više riječi o tom nacionalnom sportu u narednom broju)
Izmet je bio jos svjež i sumnja se da su opojni mirisi bili ti koji su u Hjalmaru probudili nesto što je u njemu izgleda tinjalo od ranih dječačkih dana.
Kada se osvijestio, progovorio je... Kad u čorbi od voluharice nadjem kljun ćuka... i od tog momenta svaka njegova izgovorena rečenica bila je u stihu. Govoreći u stihovima u narednih 12 godina, sve do svoje smrti u dubokoj starosti, postao je najplodonosniji pjesnik svog vremena.
Otac Olaf i braća su ga se odrekli, kao i čitavo pleme. Sam kralj Teutobod prognao ga je iz Jutlanda kao sramotu za cijeli tevtonski rod.
Po svom izgnanstvu Hjamar uzima ime Oin, dok su mu ono Ludi dodali ostali koji su ga sretali i slušali njegove ode misterioznoj ženi o kojoj se zna sam jedna stvar – da ju je Oin upoznao na mitskom mjestu poznatom po imenu kafe Ševa. ( o tom mitskom mjestu takođe će biti riječi u jednom od idućih brojeva)
Oin je za nju običavao da govori - nas dvoje smo kao guzica i gaće.
Čovjek koji je definitivno bio izvan svog vremena, umro je usamljen i neshvaćen u nekoj zečijoj rupi u Galiciji.
Ipak njegovo pjesništvo se održalo usmenim predanjem kroz pošalice i sprdnju. Tek vijekovima kasnije svijet će prepoznati genija koji se krio u njegovim alegorijama i rimama.
Vec u 15. vijeku razvija se posebna struja Oinista, književnika koji su se bavili samo razradom strukture i traženjem skrivenih značenja u rimama.
Iz pokreta Oinista razvija se s vremenom prava egzaktna nauka. Neki od ljudi koji su posvetili čitav svoj život proučavanju Oinovih radova došli su do nevjerovatnih zaključaka. Jedan od njih je da poema - Proljeće se ne vidi od dima sa ražnja, zagore ti zec - u sebi krije predviđanje ubistva Bobija Kenedija.
U nastavcima:
Gađanje kakicom, ili o nacionalnom sportu poglavara teutonaca
Kafe Ševa- o nastanku mita
Tragovi teutonskog DNK kod sadašnjih Balkanaca